17. 12. 2010.

Connect - Nebo

Connect - Nebo

Op, op, op, op, yeah, 'ajmo

Ref. 2x
I dok nebo divno je
meni sivo biće i bilo je
osjećaj k'o pad sa visine je
al' glavno da se rimuje
jeb'o bager, imam sve
riječi koje ruše zidove.

Slušaj, život je prekratak za ić' unatrag
ja sam otiš'o malo
i naučio sam taj podatak
svi ostave nešto, meni treba i ostatak
ali vratit ću se kad tad.

Im'o neke stvari, sjeb'o sve
kak' se kaže, ali bar sam udeblj'o se
znaš, uglavnom, sve u svemu
da na greškama se uči
al' ne na svojim, već na tuđim.

Ili budeš prao suđe
kad te sjebe pravosuđe
ili budeš pošten
ali takvog nisam vid'o duže

Zato, druže, zbog tebe i problema
ne pecaj u riječi koje nema, jesi čuo.

Ref.

Volim pjevat', al' u studiju
neki vole pjevat' kad svrate i na muriju
zato bolje šuti ako briješ nešto šljakat'
da te ne bi sjeb'o neki papak.

Tako je i meni jedan složio sranje
sad žao mi je staraca i zbog toga srame
jer su vjerovali, čovječe, sve bi dali da
nisam narko, a ja ovako lijepo.

Završim tranu kod Naletilića i ekipe
a sad me može vadit' samo Papa i Stipe
sreća mi okrenula leđa, ispadam iz igre
ti sad držiš se za malu, ja za kite.

Slušaj, mislio sam sranja ću
samo na telki gledat'
nemoguće postalo je moguće
i mo'š se jebat'
lijep dan, a na vrata mi banula, ko
buraz, cijela Hainzlova.

Ref.

I dok gledam u dvorište
kiša pada, a pod nogama mi gori sve
brate, bar se nadam
da mi barem kaznu ponište
al' to je nemoguće
još mi više produže na žalbu
što sam pred'o jučer.

To je strašno, kad budem izaš'o
to ne zna ni dragi Bog, i on me tu naš'o
i tad sam ovdje zapeo, završio kao pjesnik
a vani ću izać' kao duševni bolesnik.

Nekad mi je teško
al' to riješim vježbom
jer ne možeš ak' nema struje
brige gasit' pjesmom.

Pomalo je tjesno
budem se navik'o na to
al' možda brijem
jer to ne može baš niko.

I da imam krila, pa da poletim
ne bi ih ni skriv'o, ne bi mogao odoljeti
ovdje ne bi bio, ne bi trošio si godine
ovdje mi je loše, tu se ni'š ne vidi s poniske.

Kao prvo, ti mi doma sve pozdravi
a odvjetniku javi
ja se raspadam iznutra
kao bivša Jugoslavija.

Ne možeš izać'
kad je zatvorena kapija
na sudu su nam rekli
da tu ne postoji mafija.

Ja ne vjerujem njima
k'o nijednom tipu
a sumnjam da im vjeruju
Jelavić i Pripluz.

Dok iz druge sobe
samo čuješ plač i lavež
ko ranjena živina
što je strpana u kavez.

Kao riba što ne pliva
jao, braćo mila
ja se osjećam k'o ptica
koja ne može raširit' krila.

Mojih ljudi uvijek ću se sjetit'
mislim, jeb'o nebo
kada ne mogu poletit'.

Ref. 2x