Boris Novković - Emily

Boris Novković - Emily

Ko nekad i sada
ja do starog grada
prošetam da nađem miris taj
i nebo pred kišu.

Nova djeca ljube se
na pragu je proljeće
isti je početak, ko zna kraj
čuj kako dišu.

Ref.
Emily, naši dani svi
tiha, nježna sjećanja i sad
u njima ti si
Emily, oči tražim ti
grlim teške, puste vječnosti
Emily, Emily.

A moja si bila ti
ti i more ljubavi
u srcu još nosim isti znak
u kojem dišu.

Ref.