Boris Novković - Ružo snena

Boris Novković - Ružo snena

Moja je sudbina
kao mač u kamenu
zarobljena zauvijek
u tvome pogledu.

Bili smo jedno mi
spomeni kroz vijekove
a sada pušu vjetrovi
tišina nas zove
oblaci su uklet brod
što ga nosi more.

Ref.
Ružo snena što te nema
da pogledom ispleteš mi sve,
ružo snena što te nema
ja trebam tvoj trn da me otruje.

Ja pratim tragove
i čitam tajne znakove
putem hladnog sjevera
gdje nema nikoga.

K'o vojska duhova
napada me sjećanje
dok pušu hladni vjetrovi
tišina me zove
oblaci su uklet brod
što ga nosi more.

Ref.

Munja kroz mrak para zrak
u kostima se ledi strah
o Bože kako dalje
daj mi neki, daj mi znak.

Ref.